Dobro došli na REVERA blog

Zovem se Goran Karas, rođen sam u Zagrebu, živim u Dugom Selu! Otac sam troje odraslih! 28.godišnjeg sina s autizmom, mlađe kćeri studentice politologije i starijeg sina magistra ekonomskih znanosti.
Po zanimanju sam vozač autobusa te autor prvog hrvatskog IT komunikatora potpomognute komunikacije.

Predsjednik sam Udruge AmoReVera koja se ističe beskompromisnom borbom za prava osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama. Politikom čistog obraza i praznog džepa kao jedine moguće alternative slobode govora, ukazujemo na nedopustive anomalije u odnosu prema otpisanim ali maksimalno iskorištavanim građanima s ranije opisanim teškoćama!

U društvu koje lebdi u bestežinskom stanju rascjepa države, između crnih i bijelih i zajedničkih im osobnih interesa, koje više zanima zamagljivanje blještavilom pakovanja od sadržaja i istine, dok iskrenost kažnjava, odlučio sam preseliti retoriku gorčine koja oficijelnu politiku i javno mnijenje naše do “inox” razmjera čiste pink – ponk produkcije obmane & laži, uvelike sablažnjava.
Izraziti svoje osobno mišljenje o sustavu, statusu osoba s intelektualnim i drugim teškoćama u društvu, znači tek samo verbalno pokušati vratiti ono što se spomenutoj populaciji već desetljećima čini.

I dok nastavljam vlastitu utuvljenu si misiju, to nikako ne znači da će oštrina Udruge AmoReVera otupjeti, već samo višak gorčine prelijevam u neki drugi virtualni svijet.

Još jednom želim Vam srdačnu dobrodošlicu na REVERA blog!
Sve objave…

Najsigurniji način da pokvarite mladog čovjeka je da ga naučite da više cijeni one koji misle isto od onih koji misle drugačije. ~ Friedrich Nietzsche
¸

Nekoliko mojih proživljenih rečenica:
 
“Nisu problem oni koji se prodaju za puno, već su problem oni koji se prodaju za malo.”
 
“Kao u bari, najbistrija je ona voda koja odlazi!”
 
“Invalidnost je zapravo refleksija invaliditeta društva.”
 
“Šutnjom ne izdati prijatelja herojski je čin.”
Izdati pak šutnjom sebe je čisti kukavičluk.”
 
“Šutnja je konformizam i predziđe diktature.”
 
“Širenje panike je trening vjernosti nametnutoj priči.”
 
“Dok se druge gazi meni je još dobro i tim se hraniti?
Znam da moramo nekako preživjeti al’ zar baš kao gliste?”
 
“O zemlji gdje se djeca bez lijekova prepuštaju umiranju suvišno je raspravljati.”
 
“U prekrajanju tuđe povijesti leži zapravo pokušaj umivanja svoje vlastite.”
 
“Oni koji su u stanju prekrajati tuđu povijest u deficitu su ne samo vlastite, već i identiteta.”
 
“Averzija prema mentalnim poremećajima produkt je straha od poskliznuća u dubine vlastite “Marijanske brazde”.”
 
“Veličina svijetla nije u tome koliko ono blješti, već koliko nam put obasjava.”
 
“Dok nam je pozadina u prvom planu, iluzorno je očekivati pomake sprijeda.”
 
“Na putu svijetlije budućnosti osoba s invaliditetom.
Dok se čeka “mana s neba” valja si svakodnevicu podebljati”!
 
“Ne pravimo se dobri, budimo dobri!
Empatija je perverzna matematika kojom se borimo za pojedinca dok nas savršeno boli briga za sve ostale u istom sosu”
 
“Koliko li se je ono Titovih generala basnoslovno obogatilo?”
 
“Narode hrvatski!
U ratu si se obranio!
Od poplave i od vatre …
Jedino će vlasti tvoje stajati te glave!”
 
“Dok nam dileri svih vrsta nesmetano ubijaju djecu, “pravna država” zbog prstohvata marihuane tjera ih u smrt!
Zemljo otvori se!”
 
“Kada društvo ubija to se ne računa … to se nekad i nagrađuje!”
 
“Dugo Selo je poput Hrvatske!
Svima u srcu, nikome na duši!”
 
“Što vrijeme više odmiče, pljuvanje po Jugoslaviji je žešće!
Gdje je kvaka?”
 
“K’o od šale u stanju smo izdvojiti Srbe od Hrvata, Muslimane od Katolika, domoljube od Jugoslavena
ali nikada lopove od poštenih.”
 
“Lopovi su oni nes(p)retni koji se ulove! Njihova vještija brača po struci, danas su cijenjeni ljudi.”
 
“NAŠE MORE
1977 četrnaestodnevni kolektivni odlasci/vikendice
1997 jednodnevni posjeti
2017 ograničen pristup…”
 
“Za taktilno, psihološko povijesni podražaj mora ne očekuj više K-15 ili pristup moru, već K+ more.”
 
“Da mozak ima protezu (Wi-Fi) mnogi bi glave držali na sofi.”