Imaju li Dugoselci ozbiljan problem kad ignoriraju ime Marijana Šketa?

Imaju li Dugoselci ozbiljan problem kad ignoriraju ime Marijana Šketa?


Zašto se Dugoselci srame imena Marijana Šketa, mirnog i staloženog suradnika, gospodina, uzornog supruga, korektnog i izuzetno poštenog čovjeka koji je imao najozbiljnije namjere sa svojim timom iz ove selendre napravi grad?
Svjedočimo hiperprodukciji svakojakih priznanja … šarolikih imena ulica zaslužnima za razvoj ovog nerazvijenog mjesta. Od popa koji je zakartao farof, pa je gol s Martina trčao u Sela … do zaista u najmanju ruku čudnih likova! Dakle, niti jednog slova o njemu – nigdje! Rekao bi, možda u tom društvu i bolje ALI …


Naime, riječ je o prije svega iznimno zaslužnom predsjedniku Skupštine općine Dugo Selo za čijih je gotovo 2 mandata ovo mjesto krupnim koracima grabilo naprijed, kao nikad prije a bome niti ikad poslije.
… Za razliku od današnje devastirane sredine s vojskom na HZZ-e, tada je to bilo mjesto u kojem nije bilo nezaposlenih!

Ono najvažnije što želim istaknuti, da je taj je čovjek s timom entuzijasta od ove selendre drugom polovicom 60-ih i početkom 70-ih zaokružio sve parametre i krenuo u stvaranje pravog malog grada!
Dakle, otpočela je ozbiljna realizacija da u okviru pozitivnih kretanja kroz težnje jedne normalne i pozitivne sredine, snove pretvori u stvarnost! Uređena je poduzetnička zona sa svom potrebnom infrastrukturom i stvarane realne predispozicije za daljnji razvoj. To je doba kad su u Dugo Selo stizala velika poduzeća i pokretali se novi projekti a s njima i velik broj novih radnih mjesta! Doba kad je prirast stanovništva baziran na povećanju slobodnih radnih mjesta a ne na oduzimanju ili smanjenju postojećih i stihijskom naseljavanju! Vrijeme kada smo dobili bazen na Martin Bregu, na koji smo svi redom odlazili i na koji su Zagrepčani dolazili. Vrijeme kada su na Martinu udareni temelji turizma a ne bezobzirna devastacija tog pitoresknog kraja, koju danas trpimo!

Slijedom toga izrađen je i izglasan Generalni urbanistički plan centra Dugog Sela, koji se je sastojao od velikog gradskog trga u centru i podzemne tržnice ispod cijelog trga, robnom kućom … Uokolo su bili smješteni pripadajući objekti s institucijama i sadržajima za funkcioniranje jednog modernog grada. A iza predivne zgrade sa stepeničastim osunčanim balkonima! Krenulo se je …
Ponavljam se, no opet želim naglasiti sjećanje na prekrasnu maketu s velikim prozirnim poklopcem koja je stajala u foajeu Općine, kao ponos budućnosti našeg GRADA! S druge strane, sjećam se i dijaloga s dugoselskim filozofima; – Pa dajte te zgrade napravite u Dugoj Lazini! Dobro. – A gde bu tržnica? U Dugoj Lazini, gdje bude i većina ljudi! – A, ne tak …

Ali ni utjecajnim Dugoselcima kojima su prema Urbanističkom planu trebale biti rušene njihove nedodirljive kuće, nije trebao grad! Oni su ili glumili ili otvoreno bili na drugoj strani napredne razvojne strategije ovog mjesta i čekali svoj trenutak!

I DOČEKALI!

Vidjevši kakva se klima sprema, Marijan Šket s mjesta predsjednika Općine odlazi za prinudnog upravitelja Agrokombinata (nakon što je Todorić završio u zatvoru) a potom u Privrednu komoru. Napustio je friško napučenu dugoselsku baru i odselio u Zagreb, gdje je kao vrstan stručnjak nastavio uspješnu karijeru …

Dakle, nova politička sitno interesna klika obezvrijedila je rad tog čovjeka i ljudi oko njega ali i rad svih prije njega! Ti ljudi su protjerani na podmukao i primitivan način a GUP je proglašen megalomanskim i odbačen, dok je maketa zavijek barbarski uništena – Koja nevjerojatna simbolika, da ne velim dugoselska karma?

Odlaskom Šketa započela je era uskih interesa kroz stagnaciju i devastaciju ove zagrebačke spavaone u kojoj striktni plan razvoja više nije postojao! Gradilo se je stihijski, neplanski, parcijalno … Pojedinačni “arhitektonski” zahvati išli su dotle da su oni s parama bespravno i samovoljno gradili a podmićeni općinski činovnici naknadno bi u “plan” bez plana ucrtavali njihove graditeljske umotvorine . Zahvaljujući “uklopljivosti” narednih političkih garnitura i privatnih interesa, dugoselska “urbanistička” politika protegla se je sve do danas. Politika devastacije i stihijske izgradnje po sistemu ‘ko da više … najbolje se ogleda kroz današnji nakaradni izgled centra a koji izgleda daleko ružnije nego kad su njime zaprežna kola, konji i krave prolazili! Onda je imao svoj štih u atohtonoj ljepoti. Danas je centar Dugog Sela rijetko viđeno ruglo od kojeg bi pokojnog Barca strefio infarkt.

Tako je napokon Dugo Selo ipak postalo ono za čime su njegove malograđanske sitnointeresne strukture na vlasti i oko vlasti težile! Selo i grad u jednom! Birokratskim hinjenjem ono je 1997. i postalo Grad … mali grad …
Od tada je i uz zasluge svojih slavljenih građana postalo još veća zabit nadomak Zagreba. “Grad” je ostalo bez javnog (ZET-a) prijevoza, ali i bez općinskog suda i suca za prekršaje a koji su zaslugom lobiranja svojih sugrađana na vlasti premješteni u lokalna županijska mjesta Zelinu i Vrbovec … koja su svojom veličinom i brojem stanovnika su bila manja od Dugog Sela.
Što je vrijedilo uglavnom je otišlo a u Selu su ostali većinom uhljebi i njihovi potomci koji se na širem tržištu rada nisu u stanju afirmirati.



Ovaj tekst posvećujem čovjeku kojem sam posebno zahvalan jer da nije bilo njega, možda svoju obiteljsku kuću nikad ne bi izgradio!
Više …