Vaš glas osobama s invaliditetom za sudjelovanjem u odlučivanju o vlastitoj budućnosti – MOJ GLAS !

Osobe s invaliditetom stoljećima su smještane u ustanove. Taj se pristup drastično promijenio tijekom druge polovice 20. stoljeća, osobito u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, gdje su skandali povezani sa zlostavljanjima motivirali pomak od ustanova ka uslugama utemeljenima u zajednici.
Izričito pravo na život u zajednici, sadržano u Konvenciji, nastalo je kao posljedica duge povijesti institucionalizacije osoba s invaliditetom koja se u sve većoj mjeri prepoznavala kao diskriminatorna i nepotrebna.

Hrvatska je bila jedna od prvih zemalja u svijetu koje su 2007. potpisale i ratificirale UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i time se obavezala na ostvarivanje prava osoba s invaliditetom.
Vlada se obavezala da će poboljšati život osoba s invaliditetom, uključujući i njihovo preseljenje iz ustanova i stvaranje programa pružanja potpore u zajednici. No unatoč tim obećanjima institucionalna skrb u Hrvatskoj raste umjesto da se smanjuje, a veoma malo pojedinaca koji borave u ustanovama vraća se životu u zajednici. 

Poput mnogih drugih europskih zemalja i Hrvatsku je teško pogodila globalna financijska kriza. Ipak, u srži propusta Hrvatske da ostvari preuzetu obavezu ne leži nedostatak novca nego nedostatak vodstva u procesu deinstitucionalizacije.

Hrvatska je u ožujku – pet godina pošto se obvezala pred EU da će osobe s invaliditetom iseliti iz ustanova u zajednicu – objavila petogodišnji plan deinstitucionalizacije.
Više od 17 000 ljudi u Hrvatskoj i dalje je lišeno poslovne sposobnosti, što im oduzima priliku da uživaju u osnovnim zakonskim pravima te ih izlaže opasnosti od proizvoljnog zatvaranja u ustanove. Unatoč obavezama koje je Hrvatska preuzela prilikom Univerzalnog periodičnog pregleda pred Vijećem za ljudska prava Ujedinjenih naroda u studenom 2010. godine, uključujući ukidanje zakona o starateljstvu, nije postignut napredak u reformi sustava.

U sklopu svoje predvodničke uloge Ministarstvo je u čitav taj postupak trebalo uključiti osobe s invaliditetom, organizacije osoba s invaliditetom i druge stručnjake za prava osoba s invaliditetom. Nevladini i međuvladini čimbenici, poput hrvatskog Ureda Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Europske unije i UN-ovog Odbora za prava osoba s invaliditetom, pokušavaju pomoći u stvaranju političke volje za promjenom, vršeći pritisak na hrvatsku Vladu da ispuni vlastitu retoriku.

Iz izvještaja:
Human Rights Watch