/nonkonformizam • muški rod Neslaganje, nepokornost, otpadništvo, opozicija; Neslaganje engleskih protestanata sa učenjem službene engleske crkve (lat.)/

U društvu koje su drugi po svojoj mjeri stvarali populacija s invaliditetom a naročito osobe s intelektualnim teškoćama izgurane su na krajnje rubove društva. Odbojnost, sram, gađenje, ignoriranje, prezir, neznanje stvorili su stigmu, stereotipe, predrasude, jednom riječju pakao života tim ljudima.

S druge strane puno lijepih riječi, fraza a konkretnih ključnih i zaokruženih pomaka nigdje. O kakvoj suradnji pričamo? Ovo je čista prošnja i ucjena? Što znači suradnja? Suradnja je surađivanje na obostrani interes dviju strana. Povlađivanje u suštini temeljima razmišljanja s početka priće i s nove fasade bačene su pomno oglobane kosti prije nego su servirane korisniku. U isto vrijeme vremenska distanca porema ciljevima apsolutno je neograničena i nebitna (niti se poštuje ako je ima) jer oni koji raspoređuju imaju vremena na pretek za razliku od onih koji žestoko pate?

Autorizacija takvih postupaka od strane same populacije osoba s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama ili točnije njihovih predstavnika koji su se izborili za nešto manje oglodane kosti na meniju ili pak mudrijaša koji su i ovdje najušili zaradu, ovim ljudima donosi ogromnu štetu a posebno im trate vrijeme. To se konačno mora javno, jasno i glasno reči!


Uz nesklono društvo u neučinkovitom, zastarjelom ali i rastrošnom te bahatom sustavu koji se čak niti ne pravie skloni prema osobama s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama, podižu se utvrde protiv mogućih i prijeko potrebnih reformi ljudskih prava i sloboda tih ljudi. U te utvrde slijevaju se golema sredstva poreznih obveznika od kojih tek mrvice dolaze do istinske populacije s  invaliditetom.

Da li je to evolucijski refleks borbe za preživljavanjem, gdje oni najslabiji smetaju i prouzrokuju opasnost za skupinu te ih se odstranjuje iz iste na različite načine ili pak nepristojnost u 21.st., ostavili bi psihoanalitičarima.

U vrijeme dok je civilizirani svijet odavno promijenio retoriku prema osobama s intelektualnim teškoćama, ovdje na putu gdje isparuju namijenjwena sredstva, stoji neracionalni i korumpiran sustav.

Dakle, krajnje je vrijeme da se danas u zakutcima suvremene civilizacije progovori istinom i samo istinom!
Da, na zaprepaštenje i zgražanje oficijelnog miljea koji su sebe udobno smjestili u sustavu koji recimo po istini, živi na račun osoba s invaliditetom, bilo da se radi institucijskom ili civilnom sektoru.

No, ne bi bio to glavni problem da se ostatak društva a naročito roditeljske populacije s invaliditetom i dio kolega (ako ih tako smijemo nazvati) s tjelesnim invaliditetom, nisu zatvorili u konformizam u kojem se ne gleda unaprijed a bome niti unatrag. U kojem se nije u stanju realno sagledati “dinamika” koja osigurava određeni znatniji pomak eventualno do kraja ovog stoljeća, pa čak možda niti onda ako se stereotipi malo podebljaju.
Uostalom kao roditelji ali i kao savjesni građani kako možemo mirno gledati dok se u susjedstvu na nevinim ljudima hametice krše ljudska prava? Jednostavno ne želi se vidjeti i zamarati problemima oko sebe, dok je nama dobro ili bar mislimo da nam je za sada dobro.

Možete reći da podcjenjujemo napredak, gdje će to prvo iskazati upravo najzaslužniji za katastrofalan status osoba s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama. Da, upravo oni koji su se udobno smjestili u pakao tuđeg života. Bodreni konformistima, dok populacija s invaliditetom prosjačenjem i milostinjom (u odnosu koliko se izdvaja) egzistira ispod granice siromaštva i uz nju potpuno odbačene skupine koje zaista nemaju vremena posvetiti naredno stoljeće nastavku priča i pričica iz prošlog stoljeća, koje odavno otrcano i nepristojno zvuče.

U zadnjih dvadesetak godina kada oko postojećeg sustava pokušavaju zapuhati neki novi vjetrovi, uistinu se pokazuje zainteresiranost ali samo na nivou deklarativnog trenda približavanja razmišljanju razvijenih zemalja.
Uistinu želja nam je postati dio tog društva, no nešto nam ipak ne da!?
Potpisuju se i ratificiraju svi međunarodni dokumenti, sredstva poreznih obveznika redovito stižu a kroz tuzemne i inozemne fondove povlače s velika materijalna sredstva gdje odnos uloženih sredstava i postignutog napretka u statusu osoba s invaliditetom sublimacijom zatvara se krug.
Dapače, odnosi prema osobama s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama prešli su besramnu mjeru te disproporcije. Razrađene su sve varijante manipulacija i prelaska dobivenih sredstava iz čvrstog (sebi) u plinovito stanje krajnjim korisnicima,odnosno osobama s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama.

Kao primjer pozitivnog pomaka izdvojili bi početak deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama. No i tu je izostavljena populacija koja živi u psihijatrijskim bolnicama, obiteljskim domovima i udomiteljskim obiteljima. Također nije započeta prevencija deinstitucionalizacije osoba koje žive u vlastitim obiteljima a koje nakon gubitka obiteljske skrbi nažalost i na sramotu završavaju u staračkim domovima – ako ih tamo uopće žele primiti.
Asistencija u nastavi je naravno također pozitivan primjer dobre prakse ali i ne kao isforsiran i nepripremljen projekt samo zapošljavanja i loše prakse.

Dakle, nakon šest godina rada možemo zaključiti da smo na pravom putu ma koliko se kome svidjeli ili ne. Možda taj put ne vodi u elitni razvoj po mjeri vlastitog materijalnih aršina i skrupula, kroz servis i zaštitu leđa sustavu.
Progovorili smo o zabranjenim temama i spustili s oblaka određene persone i njihove uljuljane skupine!
Taj put vodi do poticanja na razmišljanje i istine o stvarnom stanju populacije s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama!
Ohrabrili smo i potaknuli roditelje na borbu za prava vlastite djece s invaliditetom, svak’ prema svojoj savjesti!
Taj put uzburkava toplu močvaru ugode!
Da, taj put vodi i u izolaciju od močvare.
Tim putem je teško kročiti bez gumenih čizama i ako vas ne podržavaju i ako na prijedlozima projekata niste dobro došli jer niste skrušeni prosjak. Upitajte korisnike što misle o nama (ako im nadređeni nisu zabranili).
A to je nama najvažnije!

HVALA donatorima i svima koji nas podržavaju!