Ovih dana iz sve snage slavimo zlatne, Vesnu i Krešu, naše susjede sportaše s intelektualnim teškoćama i njihove osvojene svjetske medalje. Još jednom im u ime Udruge i u svoje osobno iskreno čestitam!

Uz pohvale kojih je ovih dana i inače u ovakvim trenucima na pretek, nameće se jedno, njima osobno zasigurno puno važnije pitanje. Što će s njima biti i njihovim, sličnom sudbinom zadešenim prijateljima kad utihne slavlje, dozvoliti ćete, prigodno je pitanje u ovom trenutku?

“Krešo je započeo život doslovno u mom susjedstvu (Vesna također , no ona je za sada još uvijek s majkom i zaposlena je). Nešto je mlađi od mene i dobro ga se sjećam, pogotovo iz dana kad se je generacija momčila.
Bio je prisutan svugdje oko nas.
Gdje god bi krenuli sretali smo raspoloženog Krešu i uvijek u dobroj namjeri nešto bi mu dobacili ili ga priupitali.
Jednog dana, igrom sudbine Krešo je nestao iz našeg okruženja. Smješten je u instituciju CZR Stančić, izoliran od svoje sredine provodi već više desetljeća svoga života tamo, gdje vrijeme kao da je stalo. ” Goran K.

S obzirom da  danas ulazimo u društvo moderne Europe, gdje se prosperitet jedne zemlje mjeri brigom o vlastitim invalidima, raduje me rijetko viđen odaziv na fb Dugoselske kronike i podrška našim prvacima.
Uvjeren sam da vaše mišljenje nije poput političkih empatija koje traje s pobjednicima dok fotić ne blicne i ufam se da ćete i vi koji ste lajkali podržati nadolazeće promjene kojima će naš Krešo i ostali “Kreše” vratiti se u svoje domicilne sredine i ponovno uz podršku nastaviti živjeti, tu uz nas, u našem susjedstvu, u zajednici.
Ulijevate nadu i optimizam i nadam se da čete utjecati na promjenu, ne baš pohvalnog načina razmišljanja u 21 stoljeću, iniciranom od skupina koje se odupiru izlasku tih ljudi, ne zbog gubitka radnog mjesta, koje ih čeka i u podršci organiziranog stanovanja, već zbog mijenjanja ustaljenih, često vrlo diskutabilnih navika. Da budemo jasniji, i u svijetu je pokrenuta deinstitucionalizacija predvođena nemilim događajima u institucijama a od kojih ni CZR Stančić nije ostao imun.

Na temelju inovativnog pristupa koji se temelji na poštivanju dostojanstva svakog čovjeka, baziran na stvaranju uvjeta jednakih mogućnosti i poštivanju ljudskih prava, građanska inicijativa AmoReVera nedavno je sklopila suradnju s Udrugom za promicanje inkluzije, u Hrvatskoj najvećom organizacijom koja skrbi o osobama s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju uz podršku.
Udruga za promicanje inkluzije izvrsno je ekipirana organizacija sa stručnim kadrom, empatijom i s ogromnim iskustvom. U ovom trenutku UPI brine o 200 osoba s intelektualnim teškoćama u organiziranom stanovanju diljem Republike Hrvatske (Zagreb, Osijek, Slavonski Brod, Bjelovar, Grubišno Polje i Šibenik).

Aktivnosti koje ćemo s Udrugom za promicanje inkluzije razvijati usmjeriti ćemo na osvještavanje važnosti uloge roditelja jer smatramo da roditelji trebaju postati uvaženi suradnici i partneri u uspostavljanju, poboljšanju i kontroli kvalitete usluge stanovanja uz podršku.
Centar za rehabilitaciju Stančić također se uključuje i u uslugu organiziranog stanovanja uz podršku i mi tu vidimo međusobnu suradnju i izazov za što kvalitetniju skrb.

Nedopustivo je da ljude koji žele osobe s intelektualnim teškoćama izvesti iz zatvorenih institucija, određene skupine dočekuju ih kao neprijatelje. Također smatram da se empatija prema osobama s invaliditetom očituje i kroz podršku inovativnoj Akademskoj zajednici koja ne spava, već intenzivno radi na dobrobit osoba s invaliditetom.