[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” background_color=”#f9f9f9″ css_animation=””][vc_column][vc_column_text]

Uz dužno poštovanje Uredu pravobraniteljstva i pravobraniteljici Anki Slonjšak i njenom gostovanju 09. prosinca 2013. u emisiji “Hrvatska uživo“, u dijelu kojem Pravobraniteljica otvoreno daje podršku roditeljima, protivnicima izlaska vlastite djece iz institucija, imam potrebu replicirati!
Uz najbolju volju ne možemo institucionalizaciju i institucije socijalne skrbi Hrvatske mjeriti aršinom sebičnih pojedinaca-močnika koji su savili vlastito autistično institucijsko gnijezdo na mondenom dijelu Metropole za četrdesetak svoje povlaštene djece u zlatnom kavezu, gdje jedino ptičjeg mlijeka i slobode fali i koji bez obzira na tisuće duša koje trunu u neljudskim uvjetima, pokušavaju tendenciozno kroz prezentiranje neistina osujetiti ovaj globalni i nadasve humani projekt u Hrvatskoj.
S kojim si pravom ti ljudi, koji toliko podcjenjuju vlastitu djecu (jer oni misle umjesto njih) dopuštaju ugrožavati budućnost mog djeteta?
Hoće li se netko pokrenuti u zaštiti prava upravo njihove djece, pozivajući se na UN konvenciju i Opću deklaraciju o pravima čovjeka ?

Govori se o prebrzom iseljavanju osoba s invaliditetom iz institucija i izražava bojazan stvaranja mini institucija, manjkom usluge u zajednici kroz službu podrške.
Koliko je tih ljudi uopće izašlo u odnosu na tisuće nesretnika koji do daljnjega ostaju?
Zbog čega se prašina diže?
Argumenti razlike “za” i “protiv”, gdje su?

Pitam se koji sadržaji tim ljudima nedostaju a koje su imali u institucijama, osim batinanja, seksualnih napastovanja, izgladnjivanja, testiranja cjepiva i sličnih aktivnosti.
Što su oni u institucijama tako vrijedno dobivali a bez čega su u organiziranom stanovanju ostali?
Stvari se rješavaju u hodu, na slobodi gdje i susjedi imaju priliku uočiti ako se zlostavljaju bespomoćni ljudi !

ZAR TO NIJE DOVOLJAN RAZLOG?

Pođite s nama u superviziju, svi koji smatrate da im je zatočeništvo bolje od slobode!

Goran Karas

Gdje su u toj priči roditelji koji su i sami radije izabrali marginu, ne odvojivši djecu od obitelji i vlastitog doma a koji sada nakon navršene im 21. godine, nakon što su zajednici uštedjeli ogromna financijska sredstva, potrošeni lutaju bespućima ove Države? Pita li njih netko išta? O njihovim strahovima, o sadržajima … željama !