“NAŠ DAN” neodoljivo podsjeća da ostali dani zapravo nisu naši !

Obilježavanje Dana “živih”, za one koje danas po uzoru na razvijene zemlje svijeta uistinu mogli smo i možemo učiniti doista puno, dok sami nismo učinili gotovo ništa, odraz je društvene klime kojoj ne polazi za rukom mijenjati sebe već ispraznim podizanjem svijesti, kontinuirano na taj Dan, licemjerno peremo savjest i na starim navikama ponovo ostajemo …

Desetljeća slatkorječivosti kroz priče osnaživanja društva od onih koji su imali mandat izgraditi tolerantniju zajednicu prema osobama s intelektualnim teškoćama, pokazuje dostignutu dubinu problema, danas kada razvijeni svijet traži konkretne pomake i rezultate, kada je isplivala sva bijeda pohlepe za novcem gdje je umjesto napretka proizvedeno enormno zaostajanja Hrvatske za razvijenim svijetom unatoć znatnih materijalnih izdvajanja.

Linija manjeg otpora i krotkost stvara bijele ili crne, tuste ili sitnije ali uvijek i nedvojbeno pijune priležnike nečeg jakog a ne nečeg dobrog.
Osnivanjem udruge nismo dobili kredibilitet brige samo o sebi i svojoj zatvorenoj skupini, ne osvrćući se na krajnje složeno stanje u domeni koju zastupamo jer nezaboravimo, smisao građanska inicijativa je koprektiv a ne “slugativ”!