[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” background_color=”#f9f9f9″ css_animation=””][vc_column][vc_column_text]Reagiramo na: Potpisivan sporazum o suradnji na projektu „Rana dijagnostika i rana intervencija za djecu s poremećajima iz autističnog spektra” /MSPM/
 

Hrvatska kao članica Europske unije u potpunosti ignorira napore Autism – Europe 2014. u kampanji cjelovite podrške odraslim osobama s autizmom!

Zahtijevamo cjelovit i odlučan pristup problemu autizma u Hrvatskoj a ne parcijalno diskriminacijske izlete pod vodstvom i afinitetima onih koji da imaju srama, nikad više pred roditelje djece s autizmom ne bi stali!

Neosporno je da je rana dijagnostika i rana intervencija potrebna i to nitko ne spori!
No, dok autizam Europe stavlja fokus na odrasle osobe i njihovo uključivanje u zajednicu i tržište rada kroz zapošljavanje, Hrvatskoj treba Unicef kao pokriće međuresornog i transdisciplinarnog pristupa sa dijametralno suprotnim aktivnostima znalaca odgovornih za katastrofalno stanje populacije s autizmom u Hrvatskoj a koji bacaju intenciju na ranu dijagnostiku jer se time bave, tu vide sebe, projekte, karijeru i zaradu.
Što je gospodo s populacijom od sedme godine na dalje?
Što je s opservacijama kod bolesnih stanja?
Što je s kriznim stanjima?
Što je s edukacijama, socijalizacijom i integracijom u zajednicu i zapošljavanjem …?
Što je s podrškom obitelji?
Što je sa reduciranjem šopanja psihofarmacima, sa uljepšanom lobotomijom u Hrvatskoj kao glavnom terapijom prema ovoj populaciji!?
Što je s gomilom ostalih problema koji se produciraju …?

Diskriminacijom po starosnoj dobi sva bijeda i zaostalost struke koja “brine” o populaciji s autizmom upravo je priznala fijasko i nastoji zamračiti jedan životni vijek te se bez srama vratiti na početak.

Poučeni dosadašnjim iskustvom promatramo reprizu cirkusa i ponovnog nadanja i iščekivanju nečeg – ničeg. Ponovno izlaženje u susret osramoćenoj i ne osviještennoj struci na području autizma u Hrvatskoj.

Rana dijagnostika i rana intervencija. Projekti, gomila izvučenih milijuna na račun naše djece i?
I opet ništa. Opet ispočetka – unedogled.
Ako je 10,000 duša s autizmom u Hrvatskoj, onda ih je izvan kruga rane intervencije barem 8.000.
Što s njima? Njih ćemo u “deep freeze” !?

Gdje ste gospodo sa stečenim bezbrojnim titulama i uspješnim karijerama do sada bili jer ih nismo osjetili. I naša djeca bila su u dobi rane dijagnostike i rane intervencije! Što je sad? Buđenje iz hibernacije? Što vas je probudilo? Miris proljeća – zelenilo ($) !!!???

Na djelu je sprega struke kojoj se omogućuje da “vozi u suprotnom smjeru” i u uskom segmentu, otpisujući ostale te s pladnja uništene populacije nastavi, sada još aktivnije uz podršku vlasti u podebljavanju svojih karijera kao nagradu za učinjeno ništa!

Na beznačajne projekte hrvatskih znanstvenika u 7 godina bačeno je 560 milijuna kuna! /
Jutarnji/

Roditeljima ne trebaju znansvene teorije da bi dobro upoznali autizam.
Tuga slomljenih srca, masnice, maxifacijalne operativne sanacije, neprospavane noći, raspadnute obitelji ili na rubu raspadanja i egzistencije, potpuna iscrpljenost i prerane smrti, puno su nam upečatljivije od razmaženaca u idealnim mikroklimatskim uvjetima uz razvijanje praznih nam teorija s 200.000,00 godišnje + honorari.
SITI SMO BEZOSJEĆAJNOSTI I … !