Dio društva bez invaliditeta kroz sustav s kojim je Hrvatska postala prva u Europi po izdvajanju za socijalni program, zapravo jednim lažnim manevrom, legalno ili kroz kriminal, sredstva namijenjena istinskoj populaciji s invaliditetom vraćaju najvećim djelom u to isto društvo.
Vjerujte, siti smo u javnosti gromoglasnih,  grotesknih humanitarnih događanja, cirkusa predizbornog političkog senzibiliteta … nestalih novaca, nestalih obećanja …

Ne možemo dopustiti da Država i dalje populaciju s invaliditetom koristi za namicanje potreba socijalnog mira neukrotivih ili drugih društvenih skupina, već tražimo uređen i pošten sustav koji će uz puno manja izdvajanja, osigurati dostojanstven standard populaciji s invaliditetom.
Djeca s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom i u “Lijepoj našoj” nižu decenije u kojima pored brojnih međunarodnih ratificiranih dokumenata, pomaci koji i krenu sustavno se ignoriraju ili se upire svom destruktivnom snagom jer nedajbože da “baru zatalasaju” !
Nije li i to odraz za državu pogubnog, “ja, pa ja”, zbog kojeg i danas unatoč vlastite Države, godinama, decenijama a i stoljećima ne nalazimo slogu i dogovor, već na žalost u maniri dobrog sluge a loših gospodara, ponovo čekamo neizvjesnu budućnost …?