Svima nam već postaje pomalo jasna opravdanost ispravljanja dugogodišnje nepravde kroz stvaranje mogućnosti izbora i načina života osobama s intelektualnim i drugim teškoćama, između života u zajednici i života u instituciji.
U nekim krugovima u Hrvatskoj gdje još uvijek nisu na čistu s organiziranim stanovanjem uz podršku u zajednici, kažu da je najbolje za takvu osobu da ostaje kod kuće, gdje je i njezino obitavalište.
Slažemo se da svakako treba razvijati podršku/asistenciju u obitelji, usmjerenu kroz aktivnosti u zajednici kako bi se osoba s teškoćama smisleno angažirala i uključivala u društvo a obitelj malo rasteretila i skupila snagu. To je vrlo privlačan oblik skrbi, no, do određene granice!
Ne smijemo podcjenjivati ove ljude, niti gubiti iz vida da oni rastu i sazrijevaju u odrasle osobe i da im nije svojstveno, ni prihvatljivo nagomilavati godine uz roditeljsko tutorstvo.
Nemojmo zaboraviti da se tu javljaju otpori, jaz generacija, prezasićenost …
Uostalom, gotovo isto kao i kod osoba bez invaliditeta.
Ti ljudi trebaju se osamostaliti, izaći iz kruga roditeljske prezaštićenosti koja vrlo često guši i dovodi do nakupljanja dodatnih teškoća a da roditelji toga nisu niti svjesni.
I oni žele svoju šansu, da se kao i drugi ljudi na neki način dokažu i osjećaju više vrijednima. Tu težnju, puno puta smo primijetili i kod naših članova u Udruzi.
Podrška u obitelji, zapravo je predradnja koja vodi organiziranom stanovanju u zajednici uz podršku.
Uostalom, dio stanova upravo na taj način i funkcionira. Nakon odlaska roditelja, bilo biološkog, bilo kroz put pozitivnih promjena u odnosu na dosadašnji način života, korisnici ostaju u svojim domovima i ulaze u organizirano stanovanje uz podršku u zajednici kada se osamostaljuju i počinju novi oblik svoga života.
Znači, osoba i dalje boravi u svom stanu u koji prema vlastitoj želji dobiva do 3 sustanara s kojima se slaže, druži, živi, pa i stupa u bračne ili izvanbračne veze.
Procjenjuje im se stupanj podrške i kroz ispunjen svakodnevni život te osobe postaju neupitno odrasli, zadovoljniji i sretni ljudi!
Kroz obilaske niza stanova organiziranog stanovanja uz podršku u zajednici a u okviru roditeljske supervizije s ovim ljudima smo puno razgovarali i upoznali ih. Nitko, ali baš nitko nije izrazio želju za povratkom u instituciju!
Dođite u našu Udrugu, u naš Klub, porazgovarajte s članovima Kluba ili otiđite s nekim na kavu. Osim članova Udruge, ovdje možete susresti i veoma simpatične i dobronamjerne stanare Prve službe stanovanja CZR Stančić.
Većina tih ljudi netom izašli iz institucija željni su ravnopravne komunikacije, dodira … Za razliku od nas bez teškoća, i mali angažman upućen njima, bogato će vas nagraditi, onim što se ničim ne da kupiti a to je jedan neprocjenjivi osjećaj, da ste danas nešto izuzetno i dobro učinili.
Postanimo zajedno dio razvijene Europe, gdje do jučerašnji otpisani, uz podršku svih nas, danas postaju vidljivi članovi našeg tolerantnog društva!