Ne možemo prihvatiti hajdučki način rješavanja problema, gaženjem preko svih! Prije par godina nitko niti sanjao nije o asistenitma u nastavi! Danas se pokušava na mala vrata ovo pitanje sustavno riješiti, jer se povećanjem od 50% broja asistenata u idućoj godini nije zadovoljno …

Ako već žmirimo na jedno oko, ne možemo na oba!

Svatko ima pravo na iskazivanje nezadovoljstva, na ukazivanje propusta, nemara, nepravdi … No, kada to pređe u licitiranje sa stotinama milijuna, dok u isto vrijeme u istom segmentu društva, drugi ne ostvaruju esencijalni oblik prava na ljudsko dostojanstvo, smatramo se dužnim reagirati.
Medijska buka o sustavnom rješenju asistenta u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju uz svu svoju ljudsku i zakonski opravdanu stranu, u suštini pokazuje ponovo sebičnu priču bez imalo empatije prema ostaloj populaciji s invaliditetom od koje je dio objektivno u neusporedivo složenijem socijalno – ekonomskom položaju a koja bi slavila da im je u idućoj godini namijenjeno 50% više sredstava, nego do sada.
Također bi napomenuli da u Državi imamo instituciju Pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom koja bi trebala reagirati, ne prema razini proizvedenih decibela u medijskom eteru, već prema prioritetima u zagovaranju prava populacije s invaliditetom. – Jednako tako pozdravljamo nedavni, naknadni istup Pravobraniteljice za prava osoba s invaliditetom u “Hr. uživo”, gdje je očiglednu medijsku isforsiranost podsjetila, da asistenti neće riješiti problem obrazovanja djece s teškoćama …
Tako Human Rights Watch ovih dana podnosi Memorandum Vijeću Ujedinjenih naroda o stanju ljudskih prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj koji je prošao potpuno nezapažen, ne samo od strane roditelja i onih kojima opis radnog mjesta nalaže da ga prostudiraju i da se ozbiljno trgnu, već i od strane ovih istih medija, koji kada se o djeci s teškoćama radi koriste enormno povećavanje predizborne tiraže.

Kad ste već zaboravili i na ostalu djecu s teškoćama u razvoju koja ne pohađaju nastavu, podsjećamo vas i na postojanje 6.500 osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama (brojka kojoj treba dodati i one u psihijatrijskim bolnicama, obiteljskim domovima, udomiteljskim obiteljima), izoliranih od zajednice, izopćenih iz društva, potpuno obespravljenih koji još uvijek žive u institucijama kamo ih se nasilno odvodi i gdje ih se prisilno tretira. Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom njima su također zagarantirana njihova prava, dok se oni, niti mogu, niti imaju pravo buniti, već čekaju tek pravo na život dostojan čovjeka, izlaskom iz institucija.
Također, 18.000 osoba lišeno je poslovne sposobnosti, od kojih je 90% lišeno potpuno. Lišavanja poslovnih sposobnosti odvijala su se dobrim djelom, ne samo zbog zaštite tih ljudi, već i s razlogom izvlačenja financijske dobiti a na štetu istih.
Na sreću, kriteriji određivanja poslovne sposobnosti Konvencijom su se drastično promijenili. Proces preispitivanja i vračanja nije usporen, već STOJI jer TAKOĐER nema sredstava!
Podsjećamo i na populaciju s invaliditetom od kojih tisuće živi sa svojim obiteljima, bez prava na obrazovanje, bez prava na asistente, bez prava na centar za krizna stanja, bez prava na hospitalizaciju, opservaciju …
Postavili bi i pitanje: Da li su i lažnoj školi Centra za autizam, iz kojeg se regrutiraju beznadežne odrasle osobe s autizmom kojih se društvo uz pomoć struke kojoj bi trebalo suditi i politike koja i u ovom slučaju gleda isključivo svoj interes, jednostavno odriču – potrebni asistenti u nastavi?
Podsjetili bi također kada se pozivamo na Konvenciju i standarde zemalja koje su nam odmakle 30 godina, da upravo one bogate, poseban akcent danas bacaju na poticanje volonterstva.
I pitali: Koliko je vas, jučer na Markovom trgu i onih koji vam plješću uključeno i koliko vas je spremno uključiti se u volonterski rad i doprinijeti direktnom ili indirektnom boljitku vaše djece a ruku na srce koliko vas očekuje da drugi za plaću ili u altruizmu, to učine umjesto vas – i to odmah!?

Provođenje Konvencije nije švedski stol! To je proces s glavom i repom, koji, istina treba netko koordinirati i provoditi a ne se njime, uglavnom samo “špinčiti”!