Kao roditeljska Udruga u kojoj su ova naša djeca u obitelji najslabija karika, posebno zainteresirani 10. listopada prisustvovali smo u okviru 6. hrvatskog psihijatrijskog kongresa u organizaciji HDMZITRP-a, simpoziju “Mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama i razvojnim poremećajima” pod voditeljstvom Prim.dr.sc. Milivoja Kramarića.
Predstavnici Centra za autizam Zagreb (u nastavku CZA) imali su dvije teme “MENTALNO ZDRAVLJE DJECE I MLADIH S POREMEĆAJEM IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA i POTICAJNO ŽIVOTNO OKRUŽENJE I PODRŠKA ZA ODRASLE OSOBE S POREMEĆAJIMA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA”. Osim što smo čuli iste priče, uz niz nerazumljivih riječi, stranih izraza i fraza – metoda … pitamo, gdje su rezultati? Zar se rezultatom može smatrati jedan stan organiziranog stanovanja u zajednici s pet deinstitucionaliziranih djevojaka s intelektualnim teškoćama, koji već pet godina koriste u pokazivanju svog velikog uspjeha? Zar se rezultatom mogu smatrati upropaštene generacije, danas odraslih osoba s autizmom a koje su izrasle u živi primjer evaluacije 30 godišnjeg sramotnog rada CZA kojih se i sami danas odriču …? Kada 2014. Autism-Europe proglašava godinom podrške odrasloj populaciji s autizmom, Hrvatska se okreće puno isplativijoj ranoj dijagnostici i ranoj intervenciji. Sve ostalo su zamagljivanja i priče kroz “obrazovanje” i udobno provođenje ljetnih i zimskih praznika, dodataka … jednom riječju korištenje privilegija školstva ali nedajbože i obaveza …
“MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP U RADU S DJECOM S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA I RAZVOJNIM POREMEĆAJIMA TE ISKUSTVOM SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA” bila je tema Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Prof. Slavenka Martinović iz Udruge za promicanje inkluzije, temom “VAŽNOST SKRBI ZA MENTALNO ZDRAVLJE ZA OSOBE S ITRP KOJE ŽIVE U ZAJEDNICI UZ PODRŠKU ?” na veoma zanimljiv i pristupačan način objasnila je bit današnjih problema osoba s intelektualnim teškoćama kroz deinstitucionalizaciju i život u zajednici kao preduvjet pravog i zdravog smjera u budućnosti življenja i “ozdravljenja” osoba s intelektualnim teškoćama.
Na kraju simpozija dr. Kramarić izložio je inicijativu na temu “ORGANIZIRATI ODGOVARAJUĆU SKRB ZA MENTALNO ZDRAVLJE OSOBA S S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA I RAZVOJNIM POREMEĆAJIMA, ITRP U HRVATSKOJ ?”. Inicijativa bi trebala krenuti iz KBC Rebro, šireći se po hrvatskim gradovima. Skrb bi se sastojala od pružanja pomoći u posebnim situacijama, pri kriznim stanjima, opservaciji, hospitalizaciji…
U nastavku je organiziran okrugli stol, gdje bi istakli lijepi gest ravnateljice CZR Stančić Sanjice Grbavac, kada je diskusiju proširila i na osobe koje žive u vlastitim obiteljima i time ohrabrila i uključivanje nas zainteresiranih roditelja u raspravu.
“Kao otac 26. godišnjeg sina s autizmom podržavam ovu inicijativu kao svaku, koja vodi boljitku naše djece. Pri tom izražavam gubitak povjerenja u struku koja nas je u domeni autizma (iz iskustva govorim) višestruko iskoristila i u potpunosti iznevjerila, te je potreba za ovom inicijativom to veća, obzirom da neki prije toga nisu odradili niti približno svoj posao kako je trebalo!! Također, potreba za mladim neopterećenim i svježim ljudima je očita a iskustvo koje nemaju, i bolje je da ga nemaju jer ono nas podsjeća na ranije teške dane i noćne more kada smo se također sami nosili s problemima u kojima smo i danas, posve napušteni, znatno stariji a naša odrasla djeca izgubljena i otpisana.”(Goran Karas)
Iskustvom stečeno znanje roditelja koji žive sa svojom djecom a koje se u razvijenim zemljama itekako uvažava, u Hrvatskoj se omalovažava. Ti roditelji borave i nose se 24 sata dnevno sa teškoćama svog djeteta, dok je struka s njim nekoliko minuta, jednom mjesečno, jednom godišnje ili još rjeđe a kada pogledamo sveukupne rezultate, jedino kroz “hrvatsku šutnju” mogu letjeti nedodirljivi u oblacima i bez azimuta.