U praksi časnog sudskog zvanja postoji pravilo “bolje je sto krivih osloboditi, nego jednog nevinog osuditi”. U okviru nekog drugog časnog poziva, također trebao bi vladati bar nekakav moralni uzus tipa “prava na pristup pomoći stotinama onih kojima i nije potrebna, nego izostaviti ijednog kome je ona zaista potrebna”…
  
Da pređem na stvar!
Naime, želim se osvrnuti na otvorenu državnu trgovinu vezanu za primjenu medicinskog kanabisa u Hrvatskoj …
Dakle, opet lažni moralisti i sumanuti izleti “malih”bogova” koji kroje tuđe živote, prvenstveno upirući prstom kome će se pružiti mogućnost eventualne pomoći a kome ne! Naravno ne zaboravljajući pri tom svoju “bradu”! I sve to bez egzaktnih dokaza, bilo na jednu, bilo na drugu stranu!
Tko je toliko moralno jak i bahat u tvrdnji da kanabis jednom pomaže a drugom ne? Ovo je krajnje neodgovoran i nekompetentan atak onih koji provode nasilnu i lojalnu oficijelnu politiku svojih mentora te prebiru ljudske živote i kroje njihove sudbine!
Odvajati ljude, tko će pokušati živjeti dostojno čovjeka, od onih koji će morati u ilegalu (ili tamo ostati) pod prijetnjom represivnih mjera države i opet njezinih činovnika, vrlo je ružna poruka!
I ne samo u ilegalu, već i u jednu nesigurnost kvalitete proizvoda i njihove legalne terapijske podrške i praćenja!

Ako je gospodo toliki strah od kanabisa kao jedne od najbezazlenijih psihoaktivnih tvari a koja je naspram antipsihotika poput blage sode bikarbone te iste antipsihotike čovječanstvo svakodnevno na kontejnere guta, moram podsjetiti čitaoce na znanu ali prešućivanu činjenicu da mafija, dileri droge nisu niti do koljena mafiji koja drži monopol na hrani, lijekovima … naravno, sve pod krinkom zakona!
 
Biti toliko jak i tvrditi da kanabis nije dokazao pozitivno djelovanje kod psihičkih bolesnika, PTSP-a i slično, govori ne samo u prilog tezi neznanja i bahatosti, već i preporuka “odozgo”.
 
I dok je psihijatrija prije svega pseudo znanost koja svoje znanje nije u stanju dokazati na egzaktnim pokazateljima, kao što nije farmacija u stanju dokazati kako i na koji način psihotropni lijekovi djeluju u čovjekovom organizmu i da li uopće pomažu, ovi naši znalci iz povjerenstva – podvukli su crtu koju će pomicati ako utvrde da je potrebno!?
Sigurno je da psihotropni medikamenti prave izravnu štetu pa ne rijetko i s fatalnim posljedicama! I dok neki od psihofarmaka pomažu, većina su ih iako ne pomažu zastupljeni i najprodavaniji lijekovi od svih koje ljudska vrsta koristi (čitaj: kupuje)!
Samo jedan primjer u navodu nuspojava kod Risseta, najzastupljenijeg i izuzetno skupog antipsihotika novije garancije i njegovog nesigurnog djelovanja! U njemu jasno, iskreno i nedvosmisleno piše: Nuspojave se često ne mogu razlikovati od postojećeg stanja ili bolesti.
Nedvojbeno nas ova izluđujuća rečenica navodi i na zaključak da su ljudi sa psihičkim i ostalim tegobama ne uklopljeni u društvenu shemu, zapravo taoci tunela u kojem za većinu kroz konvencionalnu medicinu (a koja je istini za volju uz sve blagodati, također je i puna rupa) ne postoji izlaz!?
Da li vam je ekipo naših “malih bogova” imalo poznato koliko je kanabis zapravo pomogao ljudima da ne upadnu u još teže oblike psihičkih tegoba i poremećaja i postanu ovisnici o puno opasnijoj drogi koju tako zdušno prodajete i omogućavate beskrupulozno bogaćenje multinacionalnih farmaceutskih kompanija koje direktno ili indirektno plaćaju i vas?
 
Da, reći ćete, mnogima je i odmogao! A legalni lijekovi … legalni alkohol? Koji su ovdje aršini mjerljivosti? – Čvrsto zatvaranje oba oka?
 
Ne pružiti osobama s psihičkim i svim ostalim tegobama mogućnost da na relativno bezazlen način pokušaju eventualno naći svoj izlaz iz začaranog kruga antipsihotika, na koncu i iz društveno kriznog stanja, definitivno je zločin!
 
Legalizacija medicinske marihuane kroz predizborne dobre namjere pokazuje da je država ipak sebi važnija od vlastitog naroda kao dokazanog, sigurnog i vjernog konzumenta proizvoda s izuzetno visokim profitom a time i krupnog državnog zalogaja!
Što preporučujete osobama i njihovim obiteljima (u institucijama su ionako samo statistika gdje ih se šopa ultra skupim antipsihoticima i stanjuje državni proračun) koji su u bezizlaznim situacijama i duboko se uvjerivši u neučinkovitost antipsihotika i društva, čekali legalizaciju kanabisa? Skok u Savu … pod vlak?
 
Ovo nije reakcija fana marihuane, već ogorčenog oca mladića s autizmom s kojim se vrtimo u začaranom krugu države koja je odbacila te ljude i psihijatrijskih nasumičnih gađanja, gdje naša obitelj nosi sav teret nuspojava lijekova i društva koji kao da se se urotili u svojoj neučinkovitosti, da ne velim otrovnosti!