Zabrana terapijskom psu u vrtić, poruka je djetetu s teškoćama u razvoju o tek djelomičnom prihvaćanju njegove osobe kao člana zajednice! Oduzimanje mu pomagača, ometanje je djetetovog svakodnevnog života da bi se udovoljilo kriterijima “velike” brižnosti.
Strah druge djece od takvog psa je njihovo neiskustvo ali i odraz nerada s djecom (roditeljima) u prihvaćanju drugačijih vršnjaka koja posjeduju neko pomagalo, kao što je u ovom slučaju terapijski pas!
Od njegovanog, pitomog i odgojenog psa ne prijeti opasnost i ne prave probleme djeca, koja će (ako ih malo i uputimo) brzo shvatiti njegovu funkciju i neće ga se bojati, niti ga dosađivati, već su problem opet odrasli sa svojim stečenim predrasudama, fobijama …
Naposljetku, hajdemo ukloniti i pse i ljude iz naših života jer i jedni i drugi prenose niz bolesti!
 
Zamislite da vam u trgovini … kažu, ostavite naočale … na ulazu?