[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” background_color=”#f9f9f9″ css_animation=””][vc_column][vc_column_text]
Prije nepunih dvadeset godina, na vagi je bila hrvatska pamet!
Cijenu je izvagao tadašnji čuvar Državnog pečata Ivan Milas, inače pravnik, bivši Potpredsjednik Vlade i pečenjar s bečkog kolodvora:
Kila mozga – dvije marke.[/vc_column_text][vc_separator type=”normal” color=”#f9a302″][vc_column_text]
Kad sam u ljeto 2011. zatražio i krajem godine došao na sastanak s prvom personom na području autizma u Hrvatskoj, vezano za angažiranje domaće pameti u asistivnoj tehnologiji IT potpomognute komunikacije, nedugo nakon toga uvidio sam gdje sam i u kakvo okruženje naivno kročio.
Na sastanku je uz dvije izuzetno zainteresirane mlade znanstvene novakinje i uz profesoricu, prisustvovala i jedna mlada mama ekonomistica koja je pokušavala pronaći niz mana projektu. Uz to, dama je zastupala teoriju o isplativijoj nabavci gotove inozemne, nego razvoju domaće pameti bez obzira na specifikum našeg podneblja.
Oduševljen suradnjom koju su pokazivale znanstvene novakinje, moram priznati nisam bio fasciniran tezom naprijed spomenute mame.
Nisam se mogao oteti tužnom dojmu, kojim je mlada dama pokušavala nametnuti tezu ekonomski isplativijeg uvoza mozgova.
“Zar nije u ovoj zemlji trgovine i uvoza puno previše, koji su nam u ostalom i uništili vlastitu kreativnost? Da sam želio uvoziti i trgovati s ponuđenom temom, otišao bi na “tržnicu” jer uz prevodioca i defektologa, posjet fakultetu bio bi sasvim izlišan.
Došao sam na Vaš fakultet u dobroj vjeri da pokrenemo nešto vrijedno i zajedno”, između ostaloga poručio sam profesorici mailom nakon sastanka.
I od tada apsolutni muk jer je povrijeđena taština prekrila sve mogućnosti daljnje suradnje na dobrobiti onih na kojima su doktorati pisani ali i prešućivana više nego znakovita loša praksa…
Nakon sastanka na ERF-a javljaju se s FER- oduševljeni “Govornikom” te predlažu suradnju. Priključuju nas u projekt ICT-AAC koji čine četiri sastavnice fakulteta (FER; ERF, GF, FF) te nas pozivaju na Međunarodnu konferenciju KES-AMSTA u Dubrovniku, obzirom da smo imali što pokazati – gotov proizvod.
Odazvali smo se i obavili to porukom s konferencije o nastavku daljnje suradnje na unapređenju IT AAC u Hrvatskoj. No, nakon što su gospoda s FER-a do tada sveučilišni projekt ICT-AAC aplicirala na europski natječaj uz nagovještaj velikog novca, stvari su se dijametralno promijenile i naša suradnja postaje suvišna.
Tako je 6.000.000,00 kuna potaknulo drugačiji, prijateljsko-interesni vid okupljanja, grabež toliko mizerna i tako česta ali i pogubna za znanost. inovativnost i napredak ove zemlje. Pumpaju se honorari, zapošljavaju podobni, novac pristiže, dijele se titule i osiguravaju karijere… i još se bori za naše invalide!!
U auli Rektorata Sveučilišta na Završnoj konferenciji Sveučilišnog projekta vidjevši kako su nas izigrali, prišla nam je profesorica pred mirovinom: “Dragi moji sve vam je to isključivo zbog karijera, tu nema empatije niti istinske želje za pomacima.”
Dakle, stara domaća praksa!
U rujnu se u Hrvatskoj održava konferencija o asistivnoj tehnologiji na kojoj možete uz kotizaciju od samo 1.000,00 kuna upoznati trgovce aplikacijama iz nekog djela svijeta.
Dakle, mlada majko s početka priče – bili ste u pravu!
Tijekom 2o12. kontaktirali smo pročelnike neuroloških odjela nekih zagrebačkih bolnica (KBC, Dubrava…) s ponudom suradnje na pomoć ne verbalnim pacijentima. Naravno, ‘ko šljivi tamo neku udrugicu s čudnim idejama i nitko se nije odazvao. Danas se pod plaštom moćnih fakulteta otkriva topla voda i senzacionalistički objavljuje u tisku kako je komunikator uveden na neki bolnički odjel.
U ovom sivilu ostaje nam satisfakcija koja nama vrijedi zaista više od novca, titula … a to je da smo u altruizmu s uloženih nula kuna, pomogli mome sinu, pomogli ostalim osobama koje ne govore, probudili uspavanu znanstvenu zajednicu i potakli kakav- takav razvoj IT AAC* Hrvatskoj, sreli neke divne ljude ali i one druge i da smo procjenom istraživačkog projekta Europske komisije izabrani među deset inovativnih socijalnih projekata u Hrvatskoj. Pa, kud’ ćeš više? Za ljude s malim apetitom, sasvim dovoljno![/vc_column_text][vc_empty_space][/vc_column][/vc_row]