[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” background_color=”#f9f9f9″ css_animation=””][vc_column][vc_column_text] 
Geel, šarmantan belgijski grad nedaleko Antwerpena, koji 700 godina gaji briljantnu tradiciju neposredne brige u zajednici o svojim sugrađana s mentalnim teškoćama.
Tu se nalazi srednjovjekovna crkva s kamenim lukovima, tornjevima i zvonikom gdje je nadahnuta neobična stoljetna prakse.
Više od 700 godina, stanovnici Geel prihvaćaju osobe s duševnim smetnjama, često vrlo teškim mentalnim poremećajima, u svoje domove i brinu za njih.[/vc_column_text][vc_separator type=”normal” color=”#f9c039″][vc_column_text]

Način tretmana koji se primjenjuje u ovom gradu je ne liječiti, već živjeti s njima.
Ljudi nisu dočekivani kao pacijenti, već kao gosti ili stanari. Pridružuju se kućanstvima i dijele život s ljudima koji ih razumiju i žele razumjeti. U Geel danas obitava 250 ovih stanara.
Prihvaćanje mentalnih razlika u Geelu postala je tradicija.
Širom svijeta, bilo je mnogo različitih eksperimenata koji su pokušali kroz stoljeća pružiti humanu njegu za osobe s mentalnim bolestima i mentalnim invaliditetom. Geel je onaj koji je uspio.

Ovaj grad je postao popularno hodočašće za ljude širom Europe, koji dovode svoje najmilije u svetište u nadi da će pronaći olakšanje za njihove intelektualne.
Možda bi dobro bilo da iz Hrvatske krenu hodočašća i u Geel kako bi se vidjelo a možda i pokušalo stvarati okruženja po mjeri stanovnika s intelektualnim i drugim teškoćama.
Doduše, većina europskih gradova ima veoma razvijenu pristupačnost za osobe s invaliditetom i to ovdje znamo i mnogi su se u to putovanjima u vlastitom aranžmanu ili preko mnoštva studijskih putovanja financiranih upravo ciljanim projektima uvjerili ali slabo nas se to ovdje prima!

Na prijelazu u 20. stoljeće, Međunarodni psihijatrijski kongres proglasio je Geel primjerom dobre prakse. Program je bio dalje izvor lokalnog ponosa, i ona je rastao. Na vrhuncu programa u 1930, oko 4.000 stanara boravilo je u Geelu – četvrtinu gradskog stanovništva.

Zajamčeno posebni ljudi, posebna crkva, poseban grad!