“Psihijatrija je i dalje agent socijalne kontrole pa mnoge sekvencije ponašanja, koja nisu u užem smislu zdravstvene nego socijalne ugroze, represivno sankcionira postupcima mjera liječenja…
Psihijatrijsko liječenje je tek na razini grubog otklanjanja simptoma, i to provedenog metodom pokušaja i pogreške…
 
A da s našom strukom nešto nije u redu, na to upućuje postojanje antipsihijatrije i kritičke psihijatrije dok, primjerice ne postoje antipedijatrija, antikirurgija ni kritička ginekologija.
Da se recimo dekretom preko noći ukine ovako koncipirana psihijatrijska zdravstvena zaštita kao cjelina, sigurno bi dijelu njezinih korisnika dugoročno bilo gore, ali, nažalost, znatnom djelu korisnika naših usluga bilo bi bolje. Da se pak jednako tako preko noći ukine kirurgija kao medicinska grana, većini korisnika kirurških zdravstvenih usluga bilo bi gore, maloj manjini bilo bi jednako, a praktički baš nikome bolje. To podosta govori o ekspertnosti i učinkovitosti jedne i druge struke.”
Robert Torre