Kako se projekt udomiteljskih obitelji za osobe s intelektualnim i psihosocijanim teškoćama zapravo koristi za jeftino rješavanje osoba s intelektualnim teškoćama i duševnim bolestima, kroz izigravanje CRPD-a i praznu priču o deinstitucionalizaciji?
Projekt udomiteljskih obitelji za osobe s intelektualnim teškoćama i psihičkim bolestima može se samo fizički tretirati kao deinstitucionalizacija jer su ljudi napustili veliku instituciju. U stvarnosti ovo je nažalost i dalje smještaj osobine institucija, samo što sada nisu više velike, sada su male!
U njima ti ljudi jednako provode živote jer su i dalje zatvoreni u ograđenom krugu, nemaju kontakata niti aktivnosti u zajednici! Nemaju pravo na samoodređenje niti mogu u bilo kakvim odlukama sudjelovati a kamo li sami odlučivati o svome životu!
Ovaj vid pružanja usluga udomiteljskih obitelji nije ništa drugo, već ispušni ventil države kroz koji se na najgori mogući način ista rješava svojih osoba s intelektualnim teškoćama i psihičkim bolestima!
Jer kako suradnika državnog proračuna za 2.800,00 kuna tražiti minimum kvalitete, dok se u isto vrijeme za istu skrb uz sličnu “kvalitetu” institucijama plaća 12.000,00 kuna! Ovo je samo slijed ponašanja prema spomenutoj populaciji koji se sada transformira pokušajem pakiranja u celofan!
Dakle, nemojte nas uvjeravati kroz humanost i brižnost društva u kojem je i “Nazorova” sa zdravom djecom prepuna i gdje se deinstitucionalizacija revno opstruira (jer je njima ipak tamo najbolje), da je netko željan ili motiviran za 500,00 kuna mjesečne “nagrade” preuzeti kompletnu skrb o osobi s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama, koliko je namijenjeno udomitelju uz 2.300,00 kuna materijalnih troškova. Čast iznimkama ali tu su opako pogubne računice po minimum dostojanstva i sigurnosti naše djece!
Dok su na jednoj strani naša djeca s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama u potpunosti odbačena, na drugoj su strani isto tako tretirana ali ne kao pomoćna radna snaga, već su upotrebljeni za nastavak potpomaganja privilegirane društvene kaste!