Ove godine u sklopu roditeljske supervizije obišli smo sveukupno 20 stanova organiziranog stanovanja uz podršku Udruge za promicanje inkluzije .

Tijekom ovogodišnje supervizije produbili smo prijateljstva i još bolje upoznali ove divne ljude koji su prije puno godina od samih početaka deinstitucionalizacije u Hrvatskoj napustili Centar Stančić, Caritas te druge institucionalne domove socijalne skrbi. Također smo ponovo susreli osobe koje su gubitkom roditeljske skrbi našle ovdje svoj novi dom. A sreli smo i stare znance a što nam je osobito drago, koji su ovdje uplovili u bračnu luku i njeguju veze kojima bi itekako mogli pozavidjeti i oni bez teškoća.
Neki rade u tvrtkama, neki to baš i ne mogu, pa su vrijedni u kući, no prema mogućnostima pridonose boljitku svoje zajednice. Posebno su naglasili da ovdje imaju svoju privatnost i da sami određuju vlastiti dnevni raspored, te da su uključeni u radne aktivnosti koje ih u potpunosti ispunjavaju.

Kao i ranije, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su stanari organiziranog stanovanja u UPI uistinu preporođeni životom u zajednici i da nitko ni ne pomišlja na povratak u instituciju.
Tome su svakako pridonijeli pojedinačni kratki intervjui sa stanarima, koje smo uveli ove godine i u kojima su stanari otvoreno razgovarali.

Ponovo ističemo brigu o svakom pojedincu koja se od osobnog usmjerenog planiranja brine o svakom detalju, od radnih obaveza, slobodnih aktivnosti, dogovaranja oko pripreme obroka i ostalih obaveza u kući do zdravstvenih evidencija kontrolnih pregleda, uzimanja lijekova… do omogućavanja razvijanja romantičnih veza a što se na svakom koraku može iščitati.

S osobitim zadovoljstvom možemo konstatirati da Udruga za promicanje inkluzije izuzetno kvalitetno obavlja veoma human i složen a ponekad i vrlo težak posao za koji se u javnosti premalo čuje.
Može li biti bolji rezime roditeljske supervizije, nego da bi kao roditelji vrlo rado ostavili ovdje svoju djecu kad nam biološki sat to otkuca!

Smatramo da je prioritet uključiti se u nepravedni medijski prostor politike, sporta i žutila, kako bi se upoznavala i objektivno informirala javnost, pridružujući se globalnim tokovima kao što i priliči članici Europske unije u kojoj se prosperitet jedne zemlje mjeri iskazanom brigom o osobama s invaliditetom.
A tu držimo bitnim da se hrvatska politika smjelije trebala uključiti i otvoreno a ne srameći (tek tu i tamo) ovaj strateški projekt, koji kroz svoj izdašan medijski kanal itekako mogu promovirati.