U civiliziranim državama oni teške ruke ili morbidnih nagona prema djeci i odraslima s teškoćama o svojim postupcima razmišljaju iza rešetaka, dok nam ovdje djecu mlate uvijek slobodni i do mirovine posebno nagrađeni!
Uvriježeno je mišljenje da naša djeca ionako ništa ne vrijede, već samo opterećuju društvo, tako je cijeli popratni sustav redovito blagonaklon prema onima koji nam “liječe, rehabilitiraju, školuju” ali i u grob spremaju djecu!
 
U praksi ne postoji ijedan dokazani grubi nemar ili zlodjelo prema populaciji s teškoćama a da je zbog toga netko u Hrvatskoj završio u zatvoru. Svi oni se lijepo dogovore, papir sve podnosi a roditelji ništa ne pitaju!
Pitam se, kada je tijelo nekog našeg preminulog djeteta s teškoćama zbog sumnjive smrti završilo na sudskoj medicini?
K A D A?
Nikada jer sumnjivih smrti nije niti bilo!? Na našu djecu nema “lovostaje”, tako da nema potrebe niti istraživati, niti elaborirati, već život teče dalje a oni jedan po jedan (vikendom i pet-šest) polako otpadaju i sve teče istim tokom godinama i desetljećima a čvrsta veza roditelja i sustava na izravnu štetu tih nesretnika se nastavlja.
I dok pokušavamo postati dio razvijenog svijeta, usvojivši gotovo sve međunarodne dokumente i paragrafe, u zemlji opet sve teče po starom!
 
A tko bi trebao reagirati i zaštititi našu djecu i donositi promjene? Oni koji im grobove kopaju i vrlo dobro žive na njihov račun ili možda ljudi iz Elektre, HŽ-a, ZET-a …?
 
Pa, zar mislimo da će ministri, ti politički prolaznici rušiti tvrđave nereda, nerada pa i zločina? Ne pada im napamet zamjerati se glasačima!
CRPD, deklaracije i ugovori proslijeđeni su davno iz politike u bazu, gdje umiru u opstrukciji i mržnji svega što miriše na promjene!
 
Tako je istraga utvrdila za onu sestricu malo “teže ruke” s Goljaka da nema elemenata kaznenog djela!?
Jasno da nema! Bio bi to nonsens, presedan u povijesti besramnog i nakaradnog sustava ali i roditelja kao važne karike u tom sramnom lancu koji šutnjom autoriziraju sva njegova nedjela!
 
Dakle, kukavičkim okretanjem glave od strahota koja se našoj djeci u bazi svakodnevno događaju, hrabra majka s Goljaka kao roditelj i kao jedinka koja se bori za zaštitu i naše djece ostati će usamljena i ismijana i na uhodanoj “listi” odmazde (kako to oni već rade neposlušnima) jer se je usudila progovoriti istinom!
 
Ona će proći kao još jedan od zviždača u ovom društvu a mi? Nama se opet ništa neće dogoditi, neki od nas će se možda i veseliti!
No, nije li nas sram vlastite djece kad im treba pogledati u oči?
 
Gdje je roditeljstvo zatajilo? Da li je roditeljstvo podrivati deinstitucionalizaciju, plakati nad povratkom poslovne sposobnosti … šutjeti nad lažnim školama i centrima, propasti generacija naše djece, zlostavljačima …
Zar je moguće da smo prihvatili stigmu ostalih, da naša djeca ionako ništa ne vrijede pa njihova esencijalna ljudska prava trampimo za novac, vlastiti konformizam … jalovu slavu?
 
Ova majka je postavila temelj od kojeg treba početi raščišćavati, javno govoriti i graditi svijest dostojanstvenog sutra našoj djeci ako ih uistinu volimo i ako nam je stalo do njihove budućnosti u ljudskom dostojanstvu!
 
Dakle, za ovo se moji roditelji u prosvjede ide a ne za 50,00, 500,00 ili 5.000,00 kuna licitacije u korist obiteljskog proračuna a u zamjenu za prodanu budućnost daleko najslabijeg nam našeg člana!
 
Gdje je nestao roditelj?