Izborna apstinencija umornih žitelja ove države postaje sve veći društveni problem!
U konačnici de facto mali postotak discipliniranih birača odlučuje o sudbini svih ostalih građana? Političke stranke u mnogome se komešaju prema iznalaženju riješena, kako ljude izvući na izbore!
Smatramo da je populacija s invaliditetom također vrlo umoran dio ovog društva, sita obećanja i prevara, koja živi ispod granice ljudskog dostojanstva te se zasigurno nalazi u jednoj letargiji!
I vjerojatno je jedna od najmnogobrojnijih ljudskih skupina koja ne izlazi na izbore, pri ćemu nije razlog invaliditet, već iskreno ako se imalo okrenu oko sebe, nemaju glasati niti za koga, niti za što!
 
Dakle ako već razjedinjena populacija s invaliditetom nije u stanju odgovoriti na izazove osnivanja vlastite stranke i sama se izboriti za provođenje zakona i održivog položaja u ovom takozvanom demokratskom društvu, nije nam jasna tolika matematička inertnost postojećih političkih stranaka koje nisu u stanju kvalitetnim programima mobilizirati i osvježiti birače kroz osobe s invaliditetom!
Nažalost, između izbora sjete ih se tek sočnim pridjevima u žučnim raspravama, dok se pred same izbore eventualno poslikaju pored djece u invalidskim kolicima!
Gospodo političari, ne bavite se alkemijom, već dignite invalide zdravom računicom političke benevolentnosti!
Ne samo da bi se na taj način mijenjale i dobro nam poznate balkanske percepcije viđenja društva kroz njegovu najranjiviju populaciju, već bi se tako uključili i u pozitivne političke i društvene tokove razvijene Europe gdje se prosperitet jedne zemlje vrednuje količinom brige o vlastitoj populaciji s invaliditetom!
 
Da podsjetimo, osobe s invaliditetom čine 12% stanovništva Hrvatske, što je ogromno biračko tijelo s respektabilnim brojem glasača!
Ako k tome dodamo njihove obitelji kojima je primarna “politika” (blago se nadamo, bar bi tako trebalo biti) život dostojan čovjeka za njihovog najosjetljivijeg člana, dolazimo uistinu do vrlo snažnog biračkog tijela!
Rješavanjem njihovog statusa samo kroz provođenje ionako usvojenih i obvezujućih zakona dobiva se naklonost potencijalno snažnog biračkog tijela.
 
I ne samo to!
Reforma sustava socijalne skrbi jedino se može provesti tako da oštećeni u tom sustavu svojim izbornim glasom nadjačaju štetnike tog istog sustava, zbog čijih glasova do sada se ništa nije moglo sprovesti!
 
Dakle, nama ne trebaju šminkeri i obećanja, već radnici s kojima ćemo izraditi kvalitetne programe i koji će se izboriti za prava osoba s invaliditetom a za uzvrat će ponovo dobiti naš glas!