Kako godinama svaki dan relaciju od najmanje 3 km pločnicima Dugog Sela prelazim u šetnji sa svojim sinom, dozvolit ću si da kao građanin pješak imam kompetencije u vezi toga nešto i reći!
Pločnici, nogostupi … i ne znam kako se više zovu, navodno su građevine namijenjene kretanju pješaka. Danas kad su mnoge stvari u našem društvu okrenute naglavačke, niti pločnici više nisu što su nekad bili.

Dakle, inovacije podilaženja limenim “ikonama” kroz “ad hoc” sanacije kolnika, rezultirale su izgradnjom pločnika s naizmjeničnim strmim spuštanjima i strmim uzdizanjima (s obje strane pločnika) na kolnim ulazima a koji prije svega u izravnu opasnost dovode osobe s invaliditetom i one starije, napose zimi!
Pustimo sad nakaradan izgled, međutim neugodnost hodanja spomenutim pločnikom itekako je prisutna i kod zdravih a kamo li kod starih, bolesnih i osoba s invaliditetom!
Da li je itko razmišljao na koji način će se kretati osoba u invalidskim kolicima, recimo Rugvičkom ulicom u Dugom Selu (na slici)? Neprekidno uspinjanje zahtijeva dodatni napor, dok spuštanje poziva na oprez? I ta priča jednostavno prelazi u mučan podvig a ne relaksaciju u pristupačnosti kretanja!

Politiku “lijepljenja” novih slojeva na staru i dotrajalu podlogu a time svaki puta podizanje razine kolnika i otežavanja prilaza u dvorišta (koja ostaju u depresiji) rješavajte adekvatnom sanacijom a ne dizanjem nebu pod oblake svakim narednim asfaltiranjem.

Ne želim se petljati u struku ali hodam otvorenih očiju, pa ako je u nekim situacijama neizostavno primijeniti ovaj nužni izbor, tada po uzoru na one koji znaju radi se spust pločnika od strane ceste, dok se na suprotnoj strani (od dvorišta) zadržava ista niveleta koja i dalje osigurava ugodno kretanja pješaka pločnikom.
Jasno mi je da je to neizvedivo na utabanoj asfaltiranoj stazi širine 80 cm (gdje se dvoje pješaka ne mogu mimoići) ali nadam se da tada ne razgovaramo o pločniku!

U ovom hali-gali formatu nadasve su “hercik” forme ugradnja protukliznih elemenata na početku i na kraju pločnika, odnosno na križanjima kolnika, dok se na jednakim ili čak strmijim kosinama kolnih ulaza nikad ali baš nikad ne postavljaju!?
Dakle, pločnik nije napraviti nešto na brzinu i zadovoljiti tek nekakvu formu koja na kraju postaje neugodna i neudobna za one kojima je zapravo namijenjena, već isti mora zadržati i svoj prvobitni smisao!
Stoga vjerujem da će se projektiranjem i izradom pločnika najzad početi baviti oni koji kad-kad i njime hodaju! Ili barem pokazati neki obzir i utišati stručnu savršenost da ne velim bahatost te upitati nešto i pješake, one koji svakodnevno pločnicima kruže!

Oduvijek su postojali betonski elementi uspinjanja vozila na pločnike (postoje i danas), pa vas molim, počnite ih opet ugrađivati a pločnike nam ostavite ravne kakvi su i bili još od rimskog doba pa sve do nedavno!

Goran Karas