Danas nam je zadnji dan redovnog rada i druženja u Udruzi.  Zahvalili smo gradu Dugo Selo na suradnji (a koja je izborena 2012. na jedvite jade i uz pomoć Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.  Nakon niza uspjeha i paralelno podmetanja nam klipova (i tada) zbog izraženih početnih sumnji o “Stančiću” , odnosno što i kao se tamo radi a u što smo se do danas, nakon godina iskustva imali prilike iz neposredne blizine i bezbroj puta prilike uvjeriti, kao i zbog stvaranja vlastite osobnosti a ne oživljavanja udrugice koja je trebala autorizirati rad “Stančića” i biti dodatna cijev financiranja Dnevnog centra Stančić) koja se odnosi na financijsku potporu za najam prostora za rad i djela režija u iznosu od 3,000,00 kuna mjesečno a od kojih je 2.540,00 kuna iznosio trošak najma prostora. Za to vrijeme uviđavni (naivni i bedasti za razliku od slavljenih) nismo se javili niti na jedan, jedini natječaj u domeni socijalne skrbi koji je bio financiran od strane Grada Dugo Selo kako ne bi dodatno opteretili proračun.

Nakon dolaska Nenada Paniana na mjesto gradonačelnika zahvalili smo se na potpori, pošto nam nije bio cilj uhljebiti sebe i trpiti nasilje sustava iza kojeg stoje zli ljudi, već prema UN konvenciji o pravima osoba s invaliditetom pobrinuti se za dostojanstvenu skrb Dugoselaca s invaliditetom tako i naše djece nakon gubitka roditeljske skrbi.

Dakle, odbili smo biti taoci autoriziranja institucije koja do kriminalnih sfera guta našu djecu i koju ovaj Grad na čelu s Nenadom Panianom i sličnima svesrdno podržava!

U 2018. ostat ćemo jednako aktivni u borbi za prava naše djece s invaliditetom a s obzirom na naše stavove te bliže ali i dalje okruženje koje se zlim ljudima i financijskim ucjenama agresivno nameće, družit ćemo se povremeno u ovom prostoru isključivo na svoj račun …

Nažalost, ovo je sadašnjost osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, gdje je uz pomoć sustava i dobrog djela građanska inicijativa već duže vrijeme zapravo mrtav CRPD ili se provodi tek u pukoj formi ne bi li se povukla sredstva EU fondova … – a napretka ni od kud!