Dok civilizirani svijet na 5. samitu o mentalnom zdravlju u Johannesburgu raspravlja na temu “Ne ostavljaj nikog iza se sebe” u isto vrijeme u Hrvatskoj se pokušavaju minirati napori deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama!
Ovih dana svjedočimo odjednom iznimnoj zabrinutosti Državnih medija za sudbini 30 osoba s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama iz Osijeka i nedopustivim uvjetima života u kojima borave a u kojima su zapravo desetljećima više-manje te osobe živjele i žive diljem Hrvatske.
Zanimljivo da nitko ne spominje 10.000 sličnih sudbina ljudi zatvorenih u institucije s više ili manje ovakvih WC-a, dekubitusa … kreveta, dok se minorizira proces u kojem je 170 ljudi napustilo ovu istu instituciju i otišlo živjeti u nove ili svježe uređene stanove u kojima su preporodili svoje tužne institucijske živote!
Ne pada nam na pamet pravdati bilo kakav nemar i zapostavljanje tih ljudi ili bilo što drugo, već želimo postaviti ovu priču u kontekst hrvatske svakodnevice te između ostalog kao i jednog od razloga pokrenutih procesa deinstitucionalizacije i ovdje i odavno u svijetu a u svrhu približavanja ovih ljudi iz zatvorenih katakombi u vidokrug zajednice!
Neupitno je da ove slike u određenom trenutku možete zateći u niz sličnih domova diljem lijepe naše! Kreveti, zidovi, dekubitusi … nisu od jučer …
Osim toga, zadnjih godina preporuka EU bila je ne ulagati u institucije kako bi se ubrzao projekt toliko nužne deinstitucionalizacije, dok se iz EU projekata nije smio obnavljati institucionalni oblik smještaja!
Kako je u Hrvatskoj proces deinstitucionalizacije zaustavljen, asinkrona događanja u neuspostavljenom sustavu itekako su moguća.
Upravo je cilj deinstitucionalizacije bio da se napuste ustanove u kojima se je događalo i događa niz zlodjela među kojima su zapostavljanje i oronuli smještaj tek benigniji vrh sante nemilih zbivanja nad ljudima od kojih su svi digli ruke!
Silovati, zlostavljati … ili na razne načine ubiti štićenika u domu nekažnjiva su djela zamotana u sustav! To je valjda svima jasno!
Uz staro pravilo “odbačenima odbačeno” (od smještaja do računala) sad se mi licemjerni jako čudimo dotrajalim krevetima, zapuštenim zidovima, wc-u, , dekubitusu … dakako i podmetnutom mišu na krevetu?
Čisto da se orijentiramo gdje smo po uređenju prostora, da onu drugu najtužniju stranu i ne spominjemo:
Doslovno do jučer, 30 godina odrasle osobe s autizmom usred Zagreba koristile su katastrofalan sanitarni čvor odbačenog dječjeg vrtića kojeg su u amanet za stacionar dobile! Centar Stančić 60 godina smješten je u napuštenim konjušnicama … i sve je to u redu!
Sada se ovog čovjeka koji je primjer provođenja deinstitucionalizacije i koji je oslobodio i odveo u stanove zajedničkog stanovanja uz podršku 170 od 200 ljudi smještenih u ovaj stari dom socijalne skrbi, dok su drugi svojski kočili i opstruirali ovaj humani proces, želi kompromitirati zajedno s cijelim procesom deinstitucionalizacije!
Dakle, sada kada je u srazu prelaska iz jednog nehumanog oblika skrbi došlo do pogoršanja uvjeta u kojem je zabrana zapošljavanja dodatnog osoblja od strane ministarstva odigrala značajnu ulogu, sada bi i ono zlatnim slovima ispisano također blatom trebalo namazati!
Poznato je da je velik dio zaposlenika pružao i pruža aktivan ili pasivan otpor ovom procesu, tako da je i ova priča proizašla dobrim svojim djelom i iz tog razloga!
Pišete da je čak ugledni Guardian pisao o njemu i njegovim rezultatima, dok u isto vrijeme sputani mentalnim sklopom vlastitih predrasuda niste primijetili koliko ste malo ili ništa napisali pozitivnih članaka o deinstitucionalizaciji i podržali ovaj hvale vrijedan proces!
Sada kada je društveno poželjno nekog srušiti, provesti linč i cipelariti, eto vas!
S druge strane nismo baš imali prilike čuti kako se Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske bori za obespravljene štićenike i njihova ljudska prava! No, imali smo prilike pročitati kako neargumentirano napadaju ovaj proces koji im kao i nekim uposlenicima domova remeti dugogodišnju harmoniju koja se je odvijala često na izravnu štetu korisnika!
No dapače, itekako pozdravljamo iznenadne inspekcijske preglede po ovim ustanovama ako će isti postati kontinuitet a ne odraz tužnog stanja nacije i državnog obračuna s jednim izuzetno pozitivnim i u civiliziranom svijetu davno prihvaćenim načinom suživota s ovim ljudima u zajednici! Da podsjetimo i oni su ljudi!
Zato preporučujemo ministrici Marangunić češće nenajavljene inspekcije po ostalim domovima socijalne skrbi za osobe s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama (gdje su i čišći WC-i), naročito vikendima kada se tamo najviše umire!
Znamo da te neće učiniti, niti je itko prije nje učinio jer vas nije briga za ove ljude sve dok ne zatrebaju kao sredstva pokazivanja vlastite blic empatije ili kao sredstvo obračuna u njegovanju dogmi i predrasuda ali b ome i osobnih koristi!
I na kraju, odala vas je gospodo i vaša službena teorija koju plasirate još iz vremena vaše “časne” prema kojoj je “deinstitucionalizacija počela krivo. Umjesto da se je počelo s najlakšom grupom djece bez roditeljske skrbi, krenulo se je s najzahtjevnijom grupom korisnika – osobama s intelektualnim teškoćama i psihički bolesnim odraslim osobama. Za takve se korisnike deinstitucionalizacija obično provodi kroz dugi niz godina, i to prvenstveno sprečavanjem smještaja novih korisnika u institucije, a tek djelomično preseljenjem postojećih korisnika”
Ovu teoriju i njezinu pozadinu krcatu predrasudama vrlo slikovito mogli bi usporediti s prometnom nesrećom prevrnutog autobusa iz kojeg bi vi prvo izvlačili one manje ozlijeđene a potom tek one teško i po život opasno stradale!
I za sam kraj hajdemo vidjeti što je Pravobraniteljica za prava osoba s invaliditetom o ovom komentirala?