
Komentar na članak o Denisu Barti i njegovom nastupu u “Supertalentu”.
Koji zlatni gumb, pa u Hrvatskoj smo?
U zemlji koja se blic empatijom prema ovim ljudima voli napraviti važna!
Narod koji s posebnim užitkom usvaja nove tipove automobila civiliziranog svijeta ali ne i njihove suvremene socijalne projekte!
Zemlja u kojoj se ne podnose osobe s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama i u kojoj se ti LJUDI segregirani od javnosti smještaju po institucijskim skladištima zvanim centri za rehabilitaciju, za autizam … ali uz neizostavnu glavarinu od 12.000,00 kuna/mj!
Država koja se u isto vrijeme po cijeni od 2.500,00 kuna/m još okrutnije rješava tih LJUDI kroz sivu zonu udomiteljskih obitelji!
Dakle, govorimo o institucijama koje su prvenstveno namijenjene zapošljavanju lokalnog stanovništva. U kojima se uhljebljuju isluženi političari, propali studenti, intelektualci bez afiniteta, njihova rodbina, poslušnici lokalnih gazdi i gdje, gdje koji neovisni djelatnik koji vrlo brzo mora popustiti navikama nereda, nerada i propadanja tih ljudi uz trovačinu psihofarmacima sve do smrti, kao jedinom terapijom (ako izuzmemo potkradanje, prebijanje, tuširanje kropom, silovanje ,.. sumnjive smrti)!
Institucije koje nikoga nisu rehabilitirale niti iškolovale za bilo koje i najjednostavnije zanimanje ali koje su jako zainteresirane za novac EU fondova a koji se kapom i šakom dijeli i onim najgorima a da krajnji korisnici od toga nemaju gotovo ništa!
Udomiteljske obitelji koje su se “snašle”, pa te ljude pola mjeseca drže na “čaju i vodi” a pola mjeseca ih šalju na “rehabilitaciju u Vrapče” …
To je Hrvatska koja je 2007. u svijetu bila među prvim potpisnicama UN konvencije o pravima osoba s invaliditetom!
Ista licemjerna Hrvatska koja je uz spiskane milijune od 20.000 osoba (Frey-Škrinjar) iz autističnog spektra do danas uspjela u organiziranom stanovanju uz podršku u zajednici osnovati jednu staru kuću i dva stana za osobe s autizmom!