Zaposlenici iste radionice govore o svojim željama. Josip je napisao a Marija je nacrtala.

Your Content Goes Here
Ljudima je potrebno malo nježnosti. Moja djevojka još uvijek živi sa svojim roditeljima.Mi se međusobno možemo posjećivati. Možda kasnije kad se oženimo, premjestimo se živjeti zajedno.

Your Content Goes Here
Drago mi je, ja sam momak. Imam 50 godina i nikada nisam imao stalnu djevojku i smatram da nisam propustio ništa. Ja isto tako lijepo mogu živjeti bez supruge. Sa suprugom i djecom imao bi problema preko ušiju.

Your Content Goes Here
Ja često volim otići u disko i nadam se da ću pronaći djevojku tamo. To bi trebala biti lijepa plavuša bez greške i da ne radi u radionici. Brak nije nužan kao ni djeca. To danas nije problem. Filip i ja smo kupili prstenje jer ljubimo jedno, drugo. Sretna sam jer danas postoje zakoni da ponekad mogu spavati s Filipom u zajednici stanovanja. Vjenčati ćemo se uskoro.

Your Content Goes Here
Ja se do sada samo dopisujem. Prijatelje je teško naći. Ne znam kako to učiniti. Ja sam još uvijek mlada. Možda ću se s nekim dopisivati ili pričati i shvatiti da on mene želi.

Your Content Goes Here
Emocije ne možete zabraniti, čak i na temelju invaliditeta. Ponekad se kaže: To se ne smije dogoditi. To može biti nasljedno. Potrebno je to zaustaviti. Ne slažemo se s tim izjavama. Nitko nije zaštićen od invalidnosti.

Your Content Goes Here
Ponekad spavam preko vikenda sa svojim prijateljem. Ja više ne mogu dobiti dijete, jer sam imala operaciju. Moja majka kaže da će mi sa mojim dragim biti lijepo i bez djece.
