Svakih nekoliko sati u Hrvatskoj rođeno je dijete jedno naše dijete koje će živjeti s nekim invaliditetom. Ono se razvija, ali sporije. Ono misli, ali jednostavnije. Ono uči, ali ne tako lako.
Rana pomoć je nedvojbeno potrebna, ali molimo vas da se pažljivo informirate. Nemojte biti izolirani i držati se jednostrano. Roditelji, braće i sestre ili djedovi i bake trebali bi biti također uključeni.
Rana pomagala ne razlikuju se mnogo od onoga što koriste koriste djeca bez invaliditeta, dojenčadi i mališani: razigrane potpore koje zadovoljavaju potrebe i utječu na senzibilitet.
Obično jednom tjedno u kuću dolazi asistent koji radi s djetetom. Roditelji dobivaju podršku i savjet, koje daljnje korake, što poduzeti s djetetom.
Bilo da je dijete invalid ili ne – jedno je uvijek važno i ne smije se zanemariti: Igra ispunjava znatiželju, i treba je naučiti i razumjeti. Bude li ta igra neprihvatljiva, završava zabava za roditelje i za dijete.
Koja terapija je prava za naše dijete?
Nema knjige recepata, no postoje indicije koje vam olakšavaju donošenje odluke za ili protiv određene metode liječenja:
• Kako se drugi roditelji nose sa metodom i terapeutima?
• Plaća li osiguranje ili će biti potrebno uključivanje pomoći? Ili morate sami plaćati?
• Je li metoda vrijedna financijske i vremenske obveze?
• Kako ćete imati koristi od terapije u svakodnevnom životu sa svojim djetetom?
• Hoće li vas vidjeti kao jedinstvene roditelje i djecu ili ćete biti smo objekti bolnice?
• Što je točno učinak terapije za vas i vaše dijete?